— Objavljeno 11/10/2016 / Panopticum.hr.
Časopis Science nedavno je izvijestio o rezultatima jednog društvenog istraživanja, izvorno objavljenog u časopisu PLOS ONE, iz područja – trenutno vrlo aktualne – STEM-edukacije. Konkretno, radi se o studiji izbora STEM-područja kao buduće struke. Istraživači su se bavili američkim studenticama i studentima koji odustaju od izbora STEM-područja nakon odslušanog uvodnog kolegija iz matematičke analize. Nije neuobičajeno da dio studenata promijeni struku tijekom studija. No, pitanje koje bilo poticaj za istraživanje bilo je: zašto odustaju od STEM-zanimanja. Pri traženju odgovora na to pitanje otkriveno je još nešto: žene su puno sklonije odustati od STEM-struka. Među onima koje matematička analiza obeshrabri, 50% je više studentica nego studenata. Razlog nisu manje matematičke sposobnosti, nego manje matematičkog samopouzdanja s kojim žene dolaze na studij.
Što je uopće taj famozni STEM i zašto je važan? Sama riječ STEM je akronim od “Science, Technology, Engineering and Mathematics”. Odnosi se, dakle, na akademska područja prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, a koristi se u kontekstu politike obrazovanja kad se ovim područjima želi dati veća važnost. Razlog je jednostavan. Današnje društvo temelji se na znanosti i tehnologiji. Zapravo, ne samo da se temelji, nego postaje sve više ovisno o znanosti i tehnologiji. S druge strane, razumijevanje moderne tehnologije i prirodnih znanosti od strane šire javnosti te interes novih generacija za znanost uopće ne prati taj trend. Jaz postaje sve veći i nije teško predvidjeti da će, ako se ništa ne poduzme, to s vremenom biti sve veći problem. Prije više od dvadeset godina Carl Sagan je izjavio: "Mi, kao društvo, apsolutno ovisimo o znanosti i tehnologiji, a 'mudro' smo odabrali način da gotovo nitko ne razumije nove znanstveno-tehnološke dosege. To je recept za propast."
Prošli je tjedan u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici, u okviru ciklusa Priroda uživo, Korado Korlević održao nadahnuto predavanje STEM edukacija – koliko rano početi. Nakon uvodnog pregleda fascinantnih novih tehnologija koje su nam praktički pred vratima te uvjerljivog predočavanja činjenica o izuzetno brzom smanjivanju perioda u kojem se udvostručava sveukupno znanje, svakome je iz publike moglo biti jasno da je većina današnjeg obrazovanja potpuno promašena. Mnogi učenici koji se danas školuju bavit će se poslovima koji još uopće ne postoje. Najvrijednije čemu ih trenutno možemo naučiti jest da steknu sklonost neprekidnome učenju i izgrade samopouzdanje za cjeloživotno usvajanje novih vještina.
Odgovor na pitanje iz naslova spomenutog predavanja je – kratko i jasno – što ranije. Korlević je STEM-edukaciju usporedio s glazbom i sportom. Ako dijete pokaže talent za glazbu, preporuči mu se odlazak u glazbenu školu. Ako pokaže sklonost za neki sport, šalje ga se u profesionalni sportski klub. Ali, ako ima dara za fiziku, preporuči mu se eventualno da ode u školsku grupu za fiziku. Za takve talente kod nas nema vanjske podrške, barem ne službene i na razini koja je potrebna. No, nije svugdje tako. Recimo u Izraelu, djeca talentirana za znanost imaju onu razinu podrške kakvu kod nas imaju djeca talentirana za glazbu ili sport. Postoje centri gdje djeca od malena mogu raditi na znanstvenim projektima. Tako je u SAD-u, Južnoj Koreji, Njemačkoj pa čak i Srbiji.
U tim se centrima urođena dječja znatiželja pretvara u vještinu i samopouzdanje. Ono samopouzdanje koje mnogima, naročito ženama, često nedostaje eda bi se odvažili upoznati čaroliju stvarnosti (pod tim su naslovom Izvori 2011. objavili prijevod Dawkinsove knjige The Magic of Reality). Ono samopouzdanje koje neki naši nastavnici ne grade, već nemilice zatiru. Pada mi na pamet slučaj kćeri jednog mojeg poznanika koju je učiteljica optužila da je prepisivala na ispitu iz matematike. Doslovno joj je rekla da je jasno da je ona prepisala od svojeg muškog kolege, a ne valjda on od nje, jer ona pohađa baletnu školu pa sigurno nema dara za matematiku.