— Objavljeno 08/04/2020 / Bug.hr.
Zemaljski opservatoriji obustavili su opažanja, ali naši izvanzemaljski instrumenti nesmetano rade; japanski su znanstvenici upravo objavili poučne rezultate eksperimenta provedenog na asteroidu Ryugu
Kad sam, još kao srednjoškolac, čitao knjigu Primicanje katastrofa: propasti koje prijete našem svijetu, svojeg omiljenog pisca Isaaca Asimova, doživljavao sam tu temu otprilike kao znanstvenofantastičnu priču. U smislu, globalne katastrofe su načelno moguće ali se nama sigurno neće dogoditi. Asimov je pisao o kraju svemira i smrti Sunca, ali i o pandemijama infektivnih bolesti i udarima velikih asteroida. Dugo nam je bilo dobro pa smo se jako uljuljali u sigurnost. Antivakseri su se, primjerice, namnožili kao zečevi. A onda se dogodilo ono što smo mislili da se nama neće dogoditi – svijet je stao. Zato će čovječanstvo idućih godina sve "propasti koje prijete našem svijetu" ipak shvaćati malo ozbiljnije. Jedan od mačeva koji nam stalno vise nad glavom je mogući udar asteroida u Zemlju. Zato spasitelja ne moramo očekivati samo u seizmologiji ili mikrobiologiji nego i u mnogim drugim znanstvenim područjima, primjerice u istraživanju asteroida.
.
Svemirska letjelica Hayabusa2
Japanska svemirska agencija, JAXA, lansirala je u prosincu 2014. godine svemirsku letjelicu Hayabusa2. Misija je te letjelice, čije ime na japanskom znači sivi sokol, donijeti na Zemlju uzorke asteroida 162173 Ryugu. Otprilike tri i pol godine trebalo je da Hayabusa2 uskladi svoj položaj i brzinu s položajem i brzinom asteroida. To je konačno ostvareno 27. lipnja 2018. Idućih godinu i pol Hayabusa2 gibala se u neposrednoj blizini asteroida Ryugu i provodila opsežan program istraživanja. Između ostalog, ispalila je u asteroid i jedan projektil koji je napravio umjetni krater. U tom su događaju prikupljeni dragocjeni podaci koji su odmah poslani na Zemlju. Rezultati opsežne analize tih podataka objavljeni su prošli tjedan u časopisu Science. Hayabusa2 asteroid je napustila krajem 2019. godine te je, s prikupljenim uzorcima, krenula na put prema Zemlji, gdje se očekuje krajem ove godine.
.
Asteroid Ryugu
Objekt 162173 Ryugu je asteroid čija je putanja relativno blizu putanje Zemlje. Zato ga smatramo potencijalno opasnim tijelom. Veličina mu je otprilike jedan kilometar. To je taman na pragu za globalnu katastrofu na Zemlji. Objekti te veličine padaju na Zemlju otprilike jednom u sto tisuća godina. Što znači da su Zemlju dosad zadesili takvi udari na tisuće puta. Ne znamo kad će se dogoditi novi takav udar, no prilično pouzdano možemo reći da će se kad-tad ponovo dogoditi. Koliko će čovječanstvo biti spremno da tu katastrofu spriječi ili ublaži, ovisi o tome koliko ćemo njezinu mogućnost ozbiljno shvatiti. Postoji međunarodna kampanja za upozoravanje na opasnosti od asteroida, Dan asteroida, koji se obilježava svake godine 30. lipnja.
Orbitalna ravnina asteroida Ryugu nagnuta je 6° s obzirom orbitalnu ravninu Zemlje, a sama orbita Ryugua je nešto izduženija od Zemljine. Za jedan ophod oko Sunca tom asteroidu treba 16 mjeseci, što pokazuje da se radi o objektu koji je relativno blizu Zemlje. Najmanja udaljenost orbite Ryugua i orbite Zemlje je, pazite sad, samo 95 400 km. To je otprilike četvrtina udaljenosti do Mjeseca. No nezgodna činjenica, vezana uz sve asteroide, je ta da njihove putanje nisu trajno stabilne, lako ih je poremetiti pod utjecajem nekog drugog tjela.
.
Kako je Ryugu dobio umjetni krater i što smo iz toga naučili
Krater je velika rupa u tlu nastala eksplozijom ili snažnim udarom velikoga tijela. Asteroidi su obično ti koji na Zemlji stvaraju kratere. No, Zemljani su sad okrenuli priču pa su stvorili krater na asteroidu. Nije to, doduše, prvi put da pucamo po malim tijelima Sunčeva sustava. Svemirska letjelica Deep Impact ispalila je, 2005. godine, projektil u jezgru kometa 9P/Tempel. Već smo tada vidjeli da ideja postavljanja bombe u asteroid, kao u filmu Armageddon, ili ispaljivanja projektila u asteroid vjerojatno ne bi djelovala onako kako očekujemo.
Hayabusa2 ispalila je, u površinu asteroida Ryugu, bakreni projektil mase 2 kg brzinom od 7200 km/h. U sudaru je nastao krater širok oko 14 m i dubok oko 2 m. Dinamika nastanka kratera, u uvjetima mikrogravitacije, te raspodjela i sastav izbačenog materijala pružili su nam obilje informacija o asteroidu. Između ostalog, saznali smo da je Ryugu star oko 9 milijuna godina, što je malo s obzirom na starost Sunčevog sustava. Uvjerili smo se i da Ryuguova površina nije baš čvrsta. Više je pjeskovita nego stjenovita, premda slike pokazuju da na površini postoji mnoštvo stijena različitih veličina, čak do 160 m u promjeru.
Kombinacija ovih saznanja sa spoznajama koje ćemo tek dobiti, nakon analize uzoraka s površine asteroida koji sada letjelicom Hayabusa2 putuju prema Zemlji, omogućit će nam dosad najbolje znanje o jednom kilometarskom, bliskom asteroidu. A to znanje može nam jednog dana biti ključno za donošenje odluka o tome što napraviti kad otkrijemo da nas očekuje sudar s asteroidom.