— Objavljeno 02/09/2016 / Novosti.
Jerry A. Coyne: Zašto je evolucija istinita (In.Tri, Zagreb, 2016.)
Broj novih knjiga iz područja prirodnih znanosti koje se godišnje objavljuju u Hrvatskoj postao je zabrinjavajuće mali. Doduše, ove godine kvantitetu kompenzira kvaliteta. Objavljivanje prijevoda Coyneove knjige ‘Zašto je evolucija istinita’ ekvivalentno je objavljivanju nekoliko desetaka prosječnih novih naslova iz prirodoslovlja. Knjiga je pravi mali dragulj. A i dolazi u pravo vrijeme, kao preventivno cijepljenje pred nadolazećom epidemijom kreacionizma. Ključna osoba za objavljivanje hrvatskog izdanja Coyneove knjige je Ivan Kraljević, u ulozi izdavača i prevoditelja (suprevoditeljica je Ivana Roglić Relac). Kraljević je odgovoran ne samo za izvrstan izbor djela vrijednog objavljivanja nego i za odlično dizajniranu naslovnicu i za ono što drugi izdavači danas uglavnom ignoriraju: izbor dobrih recenzenata, stručnih suradnika i autora nadahnutog pogovora.
Jerry Coyne američki je biolog, zaslužni profesor na Sveučilištu u Chicagu. Osim što je izvrstan znanstvenik, Coyne je autor nekoliko zapaženih knjiga, istaknuti popularizator znanosti, kritičar pseudoznanosti i zagovornik teze, koju bezrezervno podržavam, da su religija i znanost potpuno nekompatibilne. Naslov je provokativan, što je i uobičajeno. Evolucija je razvoj, u ovom slučaju živog svijeta na Zemlji, a istina je, po definiciji, ono što odgovara stvarnosti, što se slaže s činjenicama. Drugim riječima, razvoj živoga svijeta na Zemlji je nepobitna činjenica. Kao i Charles Darwin u ‘Postanku vrsta’ (Naklada Ljevak, 2000.), Coyne sustavno iznosi velik broj potvrda teoriji evolucije. No govori i o genskim mehanizmima evolucije koji u Darwinovo doba još nisu bili poznati. Strogo govoreći, znanstvena teorija ne može biti istinita ili neistinita. Naprosto, istinitost nije kategorija kojom opisujemo znanstvene teorije. Znanstvena teorija je najbolji opis trenutno dostupnih činjenica i po definiciji je provizorna, što znači da se može mijenjati u svjetlu novih činjenica. Treća meni najbolja knjiga o evoluciji, nakon Darwina i Coynea, koja osim evolucije vrlo detaljno objašnjava ono što Coyneov naslov pomalo zamagljuje, djelo je Johna Ellisa ‘How Science Works: Evolution’ (Springer, New York, 2010.).
Richard Panek: Tamna materija, tamna energija (Izvori, Zagreb, 2015.)
‘Tamna materija, tamna energija’ prva je knjiga na hrvatskom jeziku koja obrađuje ovu top-temu današnje fizike. Formalno je objavljena u prosincu 2015. godine, no u knjižarama se pojavila sredinom 2016. Autor, Richard Panek, nije znanstvenik. Po temeljnom obrazovanju je novinar, a po profesiji pisac. Jedna urednička ponuda na početku karijere – da piše o povijesti teleskopa – i osobna sklonost učenju i istraživanju odvele su ga u znanstvene vode. Dosad je objavio četiri knjige. Za ‘Četiri posto svemira’, koja je kod nas objavljena pod naslovom ‘Tamna materija, tamna energija’, dobio je 2012. nagradu Američkog instituta za fiziku. Knjiga je izvorno objavljena početkom 2011. godine. Krajem 2011. njezini glavni junaci – Saul Perlmutter, Adam Riess i Brian P. Schmidt – dobili su Nobelovu nagradu za fiziku, ‘za otkriće ubrzanog širenja svemira opažanjem dalekih supernova’. Ukratko, knjiga opisuje razvoj fizičke kozmologije – znanosti o podrijetlu, razvoju, strukturi i dinamici svemira. Premda je matematička podloga fizičke kozmologije, opća teorija relativnosti, postavljena prije točno stotinu godina, kozmologija je kao znanost zaživjela tek prije pola stoljeća, otkrićem kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja. Panekova priča upravo tu počinje, godine 1965. I od pozadinskog zračenja vodi nas kroz niz dramatičnih otkrića do današnje spoznaje da se svemir sastoji od oko 68 posto tamne energije (koju povezujemo s ubrzanim širenjem svemira), oko 27 posto tamne materije (za čijom prirodom tek tragamo) i tek oko pet posto obične tvari (od koje smo i sami građeni).
Julian Jaynes: Porijeklo svijesti u slomu dvodomnoga uma (Poduzetništvo Jakić, Cres, 2016.)
Hrvatski prijevod ove knjige bio je objavljen još 2009. (prevoditelj i izdavač je Natko Jakić), a ove je godine objavljeno reprint-izdanje. Imam dojam da je knjiga u oba slučaja prošla prilično nezapaženo a zaslužuje veću pozornost. ‘Porijeklo svijesti u slomu dvodomnoga uma’ inače slovi kao kontroverzna knjiga. Donosi obilje uzbudljivih hipoteza koje potiču na razmišljanje. U zadnjem dijelu svoje knjige ‘Iluzija o bogu’ (Izvori, 2007.) Richard Dawkins komentira Jaynesovo djelo: ‘To je jedna od onih knjiga koje su ili potpuno smeće ili djelo pravog genija. Ništa između! Vjerojatno je ovo prvo, ali ne bih se kladio.’ Julian Jaynes bio je američki psiholog. Bavio se ponašanjem životinja. Diplomirao je na Harvardu, doktorirao na Yaleu, a većinu života predavao na Princetonu. Ostao je poznat upravo po toj knjizi, izvorno objavljenoj 1976., u kojoj iznosi ideju da se ljudska svijest javila relativno nedavno, prije nekih 3000 godina. Definicija svijesti nema konsenzus. Razlog je trivijalan. O nastanku svijesti još premalo znamo. Jaynes svijest ne definira jednostavno kao stanje budnosti odnosno suprotnost nesvijesti. Njegova definicija bliža je filozofskoj definiciji po kojoj je svijest temeljna ontološka kategorija. Zato su mu neki kritičari predbacili da je rađanje svijesti pobrkao s rađanjem ideje svijesti. Filozof Daniel Dennett pak smatra da taj argument ne stoji. Naime, ne možemo imati neke stvari bez da imamo ideju o tim stvarima. Recimo novac. Ili svijest. Stoga je rađanje svijesti nerazdvojno od rađanja ideje svijesti.
Carlo Rovelli: A što ako vrijeme ne postoji? (Tim press, Zagreb, 2015.)
Carlo Rovelli teorijski je fizičar koji se bavi kvantnom gravitacijom, područjem fizike čiji je cilj objediniti dvije monumentalne teorije suvremene fizike: kvantnu mehaniku i opću teoriju relativnosti. Rovelli je jedan od utemeljitelja kvantne gravitacije petlji, matematičkog modela koji prostor tretira kao mnoštvo sićušnih petlji. Kvantnu gravitaciju petlji ne treba miješati s teorijom struna. U teoriji struna također postoje sićušne petlje. Njihovi modovi titranja odgovaraju različitim vrstama čestica. Petlje u kvantnoj gravitaciji petlji pak opisuju strukturu prostora na najmanjoj skali. Za razliku od teorije struna, kvantna gravitacija petlji ima konkretna predviđanja. No ta predviđanja zasad nemaju eksperimentalnu potvrdu. Zato kvantna gravitacija petlji još nije znanstvena teorija nego tek matematički model. Zanimljiva karakteristika tog modela je nepostojanje vremena na najmanjoj skali. Zato Rovelli koketira s idejom da vrijeme ne postoji i daje svojoj knjizi intrigantan naslov. No u makroskopskom svijetu dominiraju drugi učinci pa pojam vremena dobiva onaj smisao koji poznajemo iz vlastitog iskustva. Knjigu je s francuskog prevela Divina Marion. Nažalost, ni prevoditeljica ni urednik nisu vidjeli potrebu da angažiraju stručnog redaktora. A trebali su. Strukovno nazivlje nikako nije nešto što bi svaki prevoditelj trebao smišljati iznova. Bez obzira na prijevod, knjiga je vrijedna čitanja. Rovelli ima dara da zamršene teorijske ideje predstavi na razumljiv način. Poseban začin priči o vremenu i prostoru su digresije o autorovom životu i karijeri te, ono što smatram iznimno vrijednim, digresije o samoj znanosti. Po stilu, ova je Rovellijeva knjiga prilično slična krasnoj knjizi Waltera Lewina ‘For the Love of Physics’ (Free Press, 2012).