Kontroverzni nobelovac prodaje svoju medalju

— Objavljeno 01/12/2014 / Bug.hr.


James Watson, američki molekularni biolog i genetičar, ovih je dana privukao pozornost svjetskih medija najavom aukcije na kojoj će biti ponuđena i njegova Nobelova medalja. Watson očekuje da bi mogao dobiti između 2,5 i 3,5 milijuna eura. Medalja Francisa Cricka, koji je Nobelovu nagradu za otkriće strukture DNK 1962. godine podijelio s Watsonom i Wilkinsom, prošle je godine prodana za 2,2 milijuna eura. No, Crick je umro 2004. Dosad nijedna Nobelova medalja nije prodana za života nobelovca. Premda Watson tvrdi da će dio novaca dati znanstvenim institucijama, za buduća istraživanja, to sigurno nije njegova jedina motivacija. Poznato je naime da je Watson prilično ogorčen svojim statusom izopćenika iz javnog i znanstvenog života, koji traje još od 2007. kad je bio dao jednu nespretnu izjavu kojom je trajno ostao obilježen kao rasist. No, nije to bila ni prva ni zadnja Watsonova izjava koja je se pokazala kotroverznom.

Watson i Crick ušli su u legendu prije više od 60 godina. Francis Crick tada je imao 37. U svojoj 21. godini bio je diplomirao fiziku, a u 31. odlučio prijeći na biologiju. James Watson imao je tek 25. On je, kao vunderkind, studij biologije upisao već u 15. godini, a odmah po završetku napustio je svoje odabrano područje, ornitologiju, i prešao na genetiku. Navodno ga je na to potaknula knjiga fizičara Erwina Schrödingera Što je život? Istom je knjigom bio inspiriran i Crick. Watson je doktorirao u 22. godini i ubrzo nakon toga iz Amerike otišao u Englesku, u Cambridge, s namjerom da istražuje strukturu DNK (deoksiribonukleinske kiseline). Tamo je odmah započeo suradnju s Crickom. Bilo je to 1951. godine. Dvije godine kasnije njih su dvojica imali rješenje koje se pokazalo jednim od najvažnijih znanstvenih otkrića 20. stoljeća. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu dobili su, 1962. godine, zajedno s Mauriceom Wilkinsom “za njihova otkrića vezana uz molekularnu strukturu nukleinskih kiselina i značenje te strukture za prijenos informacija u živoj tvari”.

James Watson je, bez sumnje, genijalac i kreativac. Njegov se znanstveni doprinos nije zaustavio na otkriću strukture DNK. No, Watson je i osoba nezgodnog karaktera. Poznati američki biolog E. O. Wilson (usput, preporučujem njegovu knjigu Pomirenje - jedinstvenost znanja) opisao je jednom Watsona kao “najneugodnijeg čovjeka kojeg je ikada sreo”. Watsonove kontroverze sežu još u doba prije slavnog otkrića strukture DNK. Dobro je poznato da su se, usporedno s Watsonom i Crickom, istim istraživanjem bavili Rosalind Franklin, Maurice Wilkins, te Linus Pauling. Pauling je vodio američku konkurentsku grupu i navodno bio dosta blizu rješenja, no ipak ga nije našao. Kasnije je, za neka druga istraživanja, dobio Nobelovu nagradu za kemiju, a onda još i Nobelovu nagradu za mir. Rosalind Franklin i Maurice Wilkins bili su posebna priča. Kao eksperti za rendgensku kristalografiju (još jedan usput: UN je ovu godinu proglasio Međunarodnom godinom kristalografije), u ono doba novo područje znanosti, radili su snimke bioloških molekula koje su se na kraju pokazale ključnima za odgonetavanje prostorne strukture DNK. Da ne duljim, Watson i Crick izveli su tad jednu ne baš lijepu stvar. Iskoristili su snimke koje je bila napravila Rosalind Franklin – bez njezinoga znanja. Dobro, daleko od toga da bismo ja ili vi na takvim snimkama vidjeli dvostruku uzvojnicu, ali Watsonu i Cricku je to bila odlučujuća kockica u mozaiku koja im je pokazala pravi put. Rosalind Franklin je pet godina kasnije, u svojoj 37., umrla od raka. Moguće da je bila, kao i Maria Curie prije nje, previše izložena ionizirajućem zračenju. Danas se svi slažu da je Rosalind Franklin napravila ključan doprinos u otkriću strukture DNK i da joj taj doprinos nije bio primjereno priznat. Ti i mnogi drugi detalji ove fascinantne priče o otkriću strukture DNK prikazani su u Watsonovoj inspirativnoj knjizi Dvostruka uzvojnica.

Jedna izreka kaže da se veliki umovi bave idejama, srednji događajima, a mali ljudima. S obzirom da se ovdje igram znanstvenog novinarstva, moram krenuti od nekog događaja, u ovom slučaju prodaje Nobelove medalje. No, ne moram završiti na ljudima. Zato neću ispričati što je to točno Watson izjavio 2007. zbog čega je proglašen rasistom. Ako baš želite, pronaći ćete na mreži, kao i druge njegove izjave koje su ili krivo shvaćane ili su bile stvarno neprimjerene. Radije upućujem na ideje koje su izložene u dosad spomenutim knjigama. I na ideju gena koja je razvijena zahvaljujući razumijevanju strukture DNK. I na meni najdražu znanstveno-popularizacijsku knjigu o genima – Dawkinsov Sebični gen.