— Objavljeno 22/10/2010 / Jutarnji list.
blog STORM
U drugom dijelu ciklusa "Fizika za pjesnike" namjeravam pisati o Einsteinovoj teoriji relativnosti, posebnoj i općoj. Ta je teorija iz temelja promijenila neke osnovne fizikalne koncepte, između ostalog i koncept vremena. Dilatacija vremena, paradoks blizanaca, vremenska izobličenja pa čak i vremenski strojevi postali su sastavni dio fizike, premda su nezamislivo daleko od svakodnevnog iskustva. Još ne znamo je li putovanje kroz vrijeme ostvarivo u praktičnom smislu, ali pouzdano znamo da ga fizikalni zakoni, pod određenim uvjetima, dopuštaju. Fascinantna ideja vremenskog putovanja česta je podloga književnih djela. Na tu temu biram ovdje četiri knjige: jedan klasik (u kojem se kroz vrijeme putuje s predumišljajem i to je, naizgled, glavna tema) i tri moderna (uglavnom ljubavna) romana (u kojima se vremenska putovanja događaju nenadano, bez ikakve kontrole i to je više-manje usputna tema).
VREMENSKI STROJ
Herbert George Wells engleski je pisac koji se obično, uz Julesa Vernea, navodi kao začetnik znanstvene fantastike. Vremenski stroj (Alfa 2001) je njegov prvi roman (u izvorniku The Time Machine), objavljen davne 1895. godine. Navedeno hrvatsko izdanje uključuje još jedan Wellsov roman - Rat svjetova. Glavni junak Vremenskog stroja putuje u daleku budućnost i tamo nalazi dvije vrste degeneriranih ljudskih bića: dobrodušne, ali neinteligentne Eloije i krvoločne Morloke koji žive pod zemljom. Wells je znao da evolucija čovjeka nema unaprijed zadani cilj te da ne postoji garancija za stalni napredak društva. U sažetku sam rekao da je u Wellsovom romanu putovanje kroz vrijeme samo naizgled glavna tema. Zapravo Wells u mnogim svojim romanima fantastiku koristi kako bi kritizirao ondašnji društveni poredak, a ne tek da bi opisao sliku nekog budućeg tehnološki razvijenijeg svijeta. Takve tekstove nazivamo antiutopijama, distopijama ili crnim utopijama i njima namjeravam posvetiti drugi dio ciklusa "Četiri knjige - jedna tema". Prema Wellsovom romanu Vremenski stroj snimljeno je više filmova. Verziju iz 2002. godine, Vremeplov u kojem vođu Morloka glumi Jeremy Irons, režirao je Wellsov praunuk Simon Wells.
ŽENA VREMENSKOG PUTNIKA
Američka umjetnica i spisateljica Audrey Niffenegger objavila je svoj prvi roman, Žena vremenskog putnika (Profil International 2007), 2003. godine (u originalu The time traveler's wife). Samo šest godina kasnije, Robert Schwentke režirao je prema romanu istoimeni film. Rekao bih da je knjiga puno bolja od filma (meni je, doduše, knjiga uvijek bolja). Preporučujem oboje s napomenom da vam za film, vjerojatno, treba barem paket papirnatih rupčića. Drugi roman Her Fearful Symmetry Audrey Niffenegger je objavila 2009. godine. Nije još preveden na hrvatski, ali izvornik postoji u bogatoj zbirci stranih knjiga u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.
JOŠ JEDNOM
Za roman Još jednom (Algoritam 2002) američki pisac Ken Grimwood dobio je prestižnu nagradu World Fantasy Award, u prvom redu zbog originalnosti ideje. Nakon čitanja bilo mi je potpuno jasno da je to opravdano. Na početku priče četrdesettroogodišnji novinar Jeff Winston umire od infarkta u svom uredu. Nakon toga se budi u svojoj studentskoj sobi kao osamnaestogodišnjak. Shvati da mu je pružena prilika da JOŠ JEDNOM proživi život. Što je najbolje, ostalo mu je sjećanje na događaje iz već proživljenog života. Priliku iskorištava u potpunosti no, u četrdeset i trećoj godini ponovno umire. I ponovno, i ponovno, no svaki put se vraća u sve kasniju fazu života tj. svaki replay je sve kraći. Izvornik Replay objavljen je 1987. godine. Grimwood je umro 2003. (u 59. godini), kao i njegov glavni lik Jeff Winston, od infarkta. Navodno također za radnim stolom, kad je pisao nastavak romana Još jednom.
ZLATAROVA TAJNA
Kratki roman Zlatarova tajna (Fraktura 2007) (u izvorniku El secreto del orfebre, objavljen 2003.) djelo je od kojeg se nisam, ni najmanje, nadao putovanju kroz vrijeme. Suvremena španjolska autorica Elia Barceló, koja predaje književnost na Sveučilištu u Innsbrucku, napisala je ovu dojmljivu ljubavnu priču neodređenog književnog žanra kojom zapravo propituje je li vrijeme jače od ljubavi. Tek u polovici knjige postaje jasno da nešto nije u redu s vremenom. Glavni lik, narator, uporno pokušava svoje čudne događaje objasniti snom. No, kako priča napreduje sve je manje uvjerljivo da sanja. Jedino razumno objašnjenje može dati putovanje kroz vrijeme, koje se pak nigdje u knjizi izravno ne spominje. Potpisujem citat s korica: iznimni užitak čitanja.