Astronomska očekivanja u 2016.

— Objavljeno 31/12/2015 / Bug.hr.

Kraj je 2015. pa se od kolumnista očekuje da zavire u kristalnu kuglu i kažu što nas očekuje u idućoj godini. Dakle, koja astronomska otkrića očekujemo u 2016. godini? Hm... Arthur Clarke je svoju knjigu Profili budućnosti započeo ovako: "Budućnost je nemoguće proricati i svi pokušaji prognoziranja postaju smiješni već nakon nekoliko godina. Ova knjiga ima realniju, a istovremeno i ambiciozniju zadaću. Ona ne pokušava opisati budućnost, već odrediti granice unutar kojih moraju ležati moguće budućnosti." Jedino se u tom smislu može govoriti o potencijalnim otkrićima u 2016. godini. Postoje određeni projekti i njihova očekivanja. Neka od tih očekivanja možda će se ostvariti baš iduće godine.

U svojim sam tekstovima, objavljenim na portalu BugOnline u 2015. godini, u više navrata najavljivao moguća otkrića u dogledno vrijeme. Jedno od najspektakularnijih prorčanstava odnosilo se na eksploziju daleke supernove Refsdal, koje bi trebalo biti (ponovo!) vidljivo za koji mjesec, zahvaljujući učinku gravitacijske leće: Supernova početkom 2016. – predviđanje nepredvidivoga.

Meni osobno najzanimljivija bi bila izravna detekcija gravitacijskih valova – putujućih nabora prostorvremena – koja se već dugo očekuje i kojoj smo, čini se, sasvim blizu. Najava takve detekcije dana je sredinom rujna 2015. i popraćena tekstom Gravitacijski valovi - mit ili stvarnost?

Jedan od velikih događaja koji nas definitivno čeka idućih godina, možda već u 2016., je tehnološko rješenje problema kontrolirane nuklearne fuzije. Ono nije u kategoriji astronomskih otkrića, ali je s astronomijom/astrofizikom povezano fascinantnom činjenicom čovjekova ovladavanja "proizvodnjom" energije na način na koji to rade zvijezde. Jednom kad se ostvari, nuklearna fuzija imat će veći utjecaj na budućnost čovječanstva nego što je to nekad imalo otkriće vatre. O lažnim najavama rješenja problema nuklearne fuzije pisao sam u tekstu Fuzija ili iluzija.

Problem tamne materije i tamne energije, jedan od top-problema današnje fizike, intenzivno se istražuje već godinama. Neka važna sponaja, možda i potpuni preokret u shvaćanju, moguća je u godini koja je pred nama. Tamna tvar je tema teksta Hladna tamna tvar – vruća tema današnje fizike, za njom tragaju i teleskopi MAGIC na kojima radim i teleskopi CTA, u čijoj pripremi sudjelujem, opisani u članku Gama-astronomija zakoračila u novo doba. Prva knjiga na hrvatskom jeziku na temu tamne tvari i tamne energije, u mojem prijevodu, izlazi upravo ovih dana: Tamna materija, tamna energija (Izvori, 2016.).

I kad je već riječ o knjigama, započeo sam s citatom iz Clarkeovih Profila budućnosti. Ta je knjiga izvorno bila objavljena 1962. godine i danas ju je zanimljivo čitati s obzirom na činjenice što se od predviđanja ostvarilo, a što nije. I najzanimljivije – što se neočekivanoga ostvarilo, o čemu Clarke nije imao ni primisli. U tekstu Neprilike s fizikom multiverzuma, bio sam spomenuo Kakua. Njegova knjiga Fizika budućnosti danas je ono što su prije pola stoljeća bili Clarkeovi Profili budućnosti. Preporučujem onima koji žele opširniju priču o tome što nas eventalno čeka u bližoj i daljoj budućnosti, što se znanosti i tehnologije tiče.

Konačno, postoji ono što znamo da znamo. I ono što znamo da ne znamo. Međutim, postoji i ono što ne znamo da ne znamo. I obično baš to bude ono najzanimljivije, nešto što se pojavi potpuno neočekivano. Kad je, 1936. godine, otkrivena elementarna čestica mion, nobelovac Isidor Isaac Rabi otkriće je prokomentirao pitanjem: "Who ordered that?" (Tko je to naručio?). Dosadašnje nas skustvo uči da novi instrumenti često donose neočekivana otkrića. Iskreno se nadam da ćemo u 2016. godini, što se tiče astronomije, barem u jednom slučaju moći ponoviti Rabijevo pitanje: Tko je to naručio?