— Published on 08/02/2010 / Jutarnji list.
blog STORM
Svi ponekad lažemo. Neki više, neki manje. Najčešće su u pitanju sitne laži ili situacije u kojima "izbjegavamo" istinu. Ponekad je to donekle i opravdano činjenicom da usput izbjegavamo povrijediti nekoga. Međutim, što je laž veća opravdanja su sve prozirnija. Što je laž veća to je, dugoročno gledano, šteta sve veća. Kako za lašca tako i za njegovu okolinu.
Nije tako teško definirati laž. Možemo naprosto reći da je laž negacija istine; suprotnost od istine. Vrlo je teško i nezahvalno, međutim, definirati samu istinu. To nije problem za istinu u matematici ili logici. Mislim na istinu kao opći pojam u filozofskom smislu. Međutim praktična, radna definicija istine mogla bi biti ova – slaganje s činjenicama ili stvarnošću.
Istina je jedna, no mogućnosti njezina prikrivanja su brojne. Iznimno zanimljivu kategoriju laganja, koja je danas nažalost sveprisutna, opisao je nedavno Harry Gordon Frankfurt u svom eseju On Bullshit (Princeton University Press, 2005. Kenjaža, Algoritam 2006.). Frankfurt profesor je filozofije (sada emeritus) na Princetonu, a ranije je predavao na sveučilištima Yale i Rockefeller.
Po čemu se kenjator razlikuje od običnog lašca? Lažac neistinu iznosi namjerno. Međutim, on dobro zna što je istinito. Muljator je za nijansu profinjeniji. On izbjegava istinu, no kao i lažac, zna što je istinito. Za razliku od njih, kenjator ne prikazuje stvari onakvima kakve jesu, nego onakvima kake on smatra da bi morale biti. Kenjator zapravo ne laže. Radi nešto još gore.
Kenjator ne daje pogrešan prikaz svojih vjerovanja. On govori ono što vjeruje. No, njega naprosto nije briga za stvarno stanje stvari. Nije ga briga za istinu. To je sama bit kenjanja. U svojem drugom eseju, On Truth (Princeton University Press, 2005. O istini, Algoritam 2009.), Frankfurt ističe ono što je propustio naglasiti u prvom – zašto bismo o istini trebali voditi računa.
Dakle, zašto? Humanisti bi rekli da nas nebriga za istinom vodi dehumanizaciji – čovjek prestaje biti čovjekom. Biolozi bi možda naglasili da je to strategija koja je dugoročno neisplativa. U svakom slučaju, neizbježan utjecaj laganja na samog lažova najbolje je opisala američka pjesnikinja Adrienne Cecile Rich: "lažov vodi neizrecivo samotan život".
Iz znanstvene perspektive, laži su smišljene da bi osujetile naše razumijevanje zbilje. Tko god nam uspješno laže, mulja, blefira, kenja, prodaje maglu; daje svoj doprinos našem nerazumijevanju svijeta. To danas masovno rade razni bioenergetičari, astrolozi, iscjeljitelji, vjerski fanatici, ali ne samo oni. Rade to mnogi političari, novinari i propovjednici. Čak poneki "slavni" znanstvenik i akademik.
Prvi primjer: biogeneratori u školi u Šenkovcu. Ravnateljica ima plemenite namjere. Brine se za zdravlje učenika i nastavnika. Da bi riječ rekli. Kupuje i postavlja biogeneratore. E, to sad više nije bezazleno. Naivno i glupo, ali tipično za današnje vrijeme. Ona ima dobre namjere, proizvođači imaju certifikat; koga briga za istinu. Koga briga?
Drugi primjer: velečasni Sudac levitira, svijetli u mraku, bude tu i tamo istodobno. Njegov problem. Novinarima je to super pa pišu feljtone o tome. Skroz u redu. Slavim slobodu govora i pisanja. Citiraju poznatog fizičara koji sve to potvrđuje. E, taj dio je problematičan. Svašta danas levitira: od maglev-vlakova do žaba. No, Sudac je ipak druga kategorija. Trpati sve to u isti koš čista je kenjaža.