— Published on 15/11/2011 / Tehnopolis 9.
U prethodnom sam broju Tehnopolisa, iz perspektive znanstvenika, komentirao navodna nadnaravna bića. Odmah nakon toga dobio sam ponudu za kolumnu. Obradovalo me to jer smatram da časopisu koji piše o novim uređajima i tehnologijama nedostaju upravo kritički osvrti. Arthur C. Clarke davno je bio rekao da je svaka dovoljno napredna tehnologija nerazlučiva od magije. Slažem se. Danas tek mali broj ljudi razumije kako sve te moderne igračke oko nas zapravo funkcioniraju. Ostali su se prestali to i pitati. Naprosto ih koriste. Tako se modernim varalicama pružila izvrsna prilika, možda najbolja u povijesti, da dobro prodaju – ništa. Naivnih careva ima u izobilju. Samo se više ne priča o finom ruhu. Ključne su riječi sada: energija, frekvencija, kvant i informacija.
Evo lijepog primjera s energijom. Nedavno su naši nogometaši pobijedili turske. Nisam ljubitelj nogometa, no smatram da je to rezultat njihove vještine i napornog rada. Ali, izbornik Bilić dao je naslutiti da nije samo to u pitanju. On se javno zahvalio na pomoći jednom bioenergetičaru. Isti je bioenergetičar novinarima ispričao što je napravio. Gledajući slike nogometaša slao im je energiju na daljinu, iz Hrvatske u Tursku. Ako je izbornik Bilić uvjeren da to funkcionira, pitam se kako se ne boji da će utakmica biti poništena kad se to sazna. Ili smo imali igrača više ili je svih 11 igrača bilo pod nekom vrstom dopinga.
Ne želim se ovdje rugati nečijoj naivnosti. Još manje želim tvrditi da metoda "pumpanja energije" ne radi. Znam da alternativci svoje tvrdnje ne vole dokazivati znanstvenom metodom, kao što to rade znanstvenici. Oni, naime, dokazuju da su u pravu na jedan posve originalan način – sudskim tužbama. Stoga izjavljujem: ne znam radi li ta metoda. Nemam pojma. No, mogu reći ono što je slobodan reći svaki građanin ove zemlje: sumnjam u to. Duboko sumnjam.
Odakle ta sumnja? Dovoljno poznajem osnovna načela znanosti da bih uvidio da su tvrdnje nekompatibilne sa znanošću. Možete reći: koga briga, glavno da radi. U tome i jest problem. Kako uopće možemo znati da nešto radi? U znanosti postoji dobro utvrđena metoda provjere svih tvrdnji. Samo tvrdnje koje prođu nemilosrdne, višestruke provjere ulaze u korpus znanja. I to uvijek samo privremeno. Ni jedna ideja nije oslobođena mogućnosti ponovnog preispitivanja. Znanje koje je stečeno na taj način rezultiralo je, između ostalog, tehnologijom. Zahvaljujući znanosti danas imamo automobile, zrakoplove, električnu energiju, internet i mobitele. Imamo antibiotike i PET/CT. Živimo dvostruko dulje od naših, ne tako dalekih, predaka.
S druge strane, zašto bismo morali provjeravati tvrdnje? Postoje sustavi znanja s velikom tradicijom i mnoštvom pobornika koji se drže posve suprotnog načela – vjere. Takvi se sustavi znanja grade na temelju unaprijed odabranih istina. Na taj način funkcionira astrologija, homeopatija, bioenergija i sva takozvana alternativa. Jednim imenom pseudoznanost – imitacija znanosti koja koja se lažno predstavlja kao znanost, ali potpuno odbacuje znanstvene metode. Rezultat? Pseudoznanost nema ama baš nikakvog napretka. Astrologija se, doslovno, tisućama godina nije maknula od početnih tvrdnji. Ni jedna pseudoznanost nikada nije proizvela novo znanje. Niti nusproizvod toga znanja – tehnologiju.
Možda ću razočarati tehno-fanove, ali moram reći da cilj znanosti nije tehnologija. To je došlo usput. Cilj temeljnih znanosti je razumijevanje svijeta. Onda tek dolaze primijenjene znanosti koje znanje (prikupljeno temeljnom znanošću) koriste za praktične primjene, više-manje za dobrobit čovječanstva. Pseudoznanost je karakteristična i po tome što nije ni najmanje zainteresirana za razumijevanje svijeta. Homeopati odmah priznaju da nemaju pojma kako homeopatija radi. Ali vjeruju da radi. To vjeruju na temelju izdvojenih tvrdnji pojedinaca. "Osjećate li se bolje nakon našeg tretmana?" "Da, čini mi se da mi je malo bolje." Bioenergetičar: "Jeste li osjetili dodatnu energiju za vrijeme utakmice?" Igrač: "Da, jesam, trčao sam kao da imam krila." Eto, dokazano je. Rekli su da djeluje. Zna li astrolog ili bioenergetičar kako funkcionira njegova metoda. Ne zna. A i što će mu to znanje? On je tu samo da pomaže ljudima. Plemenit cilj, nema što. I djeluje. Ali, tako dugo dok neko ne vikne: "Car je gol."
Osim toga, jeste li zapazili da je pseudoznanost usmjerena isključivo na pojedinca koji će reći: "Da, sad se osjećam bolje." Pseudoznanost nikad nije izgradila most, nije napravila GPS ni NMR, nije presadila srce, nije u orbitu lansirala telekomunikacijski satelit. Nikad ni neće. Zauvijek će samo pričati kako je pomogla ljudima, kako je ljudima sada puno bolje, kako joj zločesti znanstvenici ne vjeruju. I kako su ti znanstvenici ograničena uma i samo se bave zavjerama. Zavjera ili urota je još jedna ključna riječ po kojoj možete identificirati pseudoznanost.
U Tehnopolisu broj 7 (rujan 2011) pisalo se o zlokobnim energijama, patogenim energijama, negativnim energijama. Uglavnom o strašnim zlima koja vrebaju sa svih strana: iz podzemnih voda, iz tla, iz svemira i ponajviše, naravno, iz moderne tehnologije. Naveden je jedan iznimno obrazovni gospodin, izumitelj koji ima rješenje – uređaj koji sve to neutralizira. Nije, međutim, navedeno da je isti gospodin uključen u nekoliko skandaloznih sudskih procesa vezanih uz svoj izum. Ponavljam, ja ne tvrdim da njegov uređaj ne radi (jer se ne želim s njim družiti po sudovima). Ja, kao ograničeni znanstvenik, tvrdim da ne razumijem kako radi. Ne razumijem ni mehanizme po kojima radi, ni temeljna načela na kojima radi, niti od kojih to energija štiti. Samo sumnjam. Na to imam puno pravo. Zapravo, kao znanstvenik, imam i dužnost sumnjati. A poticanje drugih na sumnju i na kritičko mišljenje je važna tekovina civilnog društva koja ima i svoj poseban naziv – promidžba znanosti.