— Objavljeno 18/11/2014 / Bug.hr.
Prije par dana ostvaren je vjerojatno najveći znanstveno-tehnološki podvig u području svemirskih letova još od odlaska čovjeka na Mjesec – spuštanje robotske letjelice na jedan komet. Nakon više od 10 godina putovanja kroz Sunčev sustav i više od 6 milijardi prijeđenih kilometara, lender Philae odvojio se od letjelice Rosetta te se spojio s jezgrom kometa Churyumov–Gerasimenko koja se oko Sunca trenutno giba brzinom od nekih 130000 km/h. Sve u svemu, fascinantno. A sad zamislite da ste baš vi 15 godina radili na tom projektu: proračunima, dizajnu i izradi letjelice, analizi i praćenju složene putanje. Pa da vam onda, na sam dan trijumfalnog spuštanja na komet netko kaže: "Dobro, ali... cipela vam je odvezana." I natjera vas da se zbog toga ponizno ispričate cijelom svijetu. To se otprilike dogodilo Mattu Tayloru, članu misije svemirske letjelice Rosetta, poznatom po tetovažama i nekonvencionalnom odijevanju.
Sunčev sustav obično zamišljamo kao osam planeta koji u jednoj ravnini kruže oko Sunca. Takva je slika, zapravo, jako pojednostavljena. Osim Sunca i planeta, Sunčev sustav čine još milijarde malih tijela: od veličine zrnca prašine preko meteorida, koji imaju do par metara u promjeru, do nešto krupnijih tijela: asteroida i kometa. Asteroidi (bolje reći: planetoidi) su tijela promjera manjeg od tisuću kilometara. Oni se poput planeta gibaju oko Sunca, a petnaestak njih je veće od 250 km. Što im je manji promjer (odnosno linearna dimenzija, jer nisu okrugli nego nepravilni), to ih ima više. Većina ih se nalazi u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Devedesetih godina 20. stoljeća otkriven je Kuiperov pojas, područje ogromnog broja malih tijela koje se proteže još daleko izvan područja orbite najudaljenijeg planeta. Jedno od najvećih tijela, na početku Kuiperovog pojasa, je Pluton koji danas više nije kategoriziran kao planet nego kao patuljasti planet. Ni Kuiperov pojas nije kraj Sunčevog sustava. Nakon njega postoji još Oortov oblak koji je ogroman − tisuću puta veći od Plutonove orbite − i sadrži više milijardi kometa. Za razliku od asteroida, koji su čvrste gromade kamena i metala, građa kometa je složenija. Nadimak "pljave snježne grude" dobili su zato što se jednim dijelom sastoje i od leda. Tipični komet ima čvrstu jezgru, komu i rep. Jezgra je veličine od 1 do 10 km. Zbog istjecanja tvari nastaje koma, veličine 50 km do 100 tisuća kilometara, te rep čija duljina može doseći čak 10 milijuna kilometara. I kometi se gibaju oko Sunca, a periodi im se kreću od nekoliko godina, za one bliže, do nekoliko milijuna godina, za one najudaljenije. Orbite kometa su uglavnom jako izdužene, ali neki kometi prolaze, u jednom dijelu svog prerioda, dosta blizu Suncu. Tada komete možemo opaziti, neke samo teleskopima a neke čak i golim okom. Uglavnom, do danas ih je poznato oko pet tisuća.
Jedan od kometa koji je ovih dana u središtu pažnje je komet Churyumov–Gerasimenko, poznat i kao 67P. Njegov period je relativno kratak – samo šest i pol godina. Za usporedbu, Halleyjev komet ima period nešto veći od 75 godina, a Hale–Bopp čak veći od 2500 godina. Čvrsta jezgra kometa Churyumov–Gerasimenko je relativno mala, otprilike 4 km u najvećem dijelu, otprilike kao centar Zagreba. To je ništa u usporedbi s jezgrom kometa Hale–Bopp koja ima nekih 60 km u promjeru, kao cijeli poluotok Istra. Komet 67P nije, dakle, poseban po svojim fizičkim karakteristikama, ni po tome što je trenutno vidljiv na noćnom nebu. Najbliže Suncu bit će sredinom kolovoza iduće godine, no ni tada se neće moći vidjeti golim okom nego samo srednjim ili većim teleskopima. Komet 67P poseban je po tome što je prvi komet na koji se uspjela spustiti jedna zemaljska letjelica.
Projekt Rosetta započeo je prije više od 20 godina, krajem 1993. Cijelo desetljeće trajala je faza dizajna, izrade, testiranja. Konačno, letjelica je lansirana u ožujku 2004. godine. Do kometa nije mogla ići najkraćim putem jer bi to zahtijevalo enormnu količinu goriva za ubrzavanja i usporavanja. Slikovito rečeno, željeli smo zajahati “kamen” veličine 4 km i mase 10 milijardi tona koji kroz svemirski prostor juri brzinom većom od 100 000 km/h (u točki najbližoj Suncu 135 000 km/h). Umjesto najkraćeg puta svemirska letjelica Rosetta prošla je vrlo složenu putanju od ukupno 6 milijardi kilometara, pri čemu je kao gravitacijsku pračku tri puta iskoristila Zemlju i jednom Mars. Konačno je kometu prišla “s leđa” i postala njegovim orbiterom. Nakon par dana kruženja oko jezgre kometa i snimanja terena odabrano je mjesto za spušanje lendera zvanog Philae. Bolje bi, zapravo, bilo reći spajanje lendera s jezgrom kometa jer je gravitacijsko privlačenje kometa premalo za pad. Harpuni s kojima se Philae trebao zakvačiti za površinu nisu proradili tako da je lender skakutao prije nego se smirio na površini jezgre kometa.
Fascinatni uspjeh misije Rosetta zagorčen je, nažalost, jednom nepotrebnom aferom. Britanski znanstvenik Matt Taylor, jedan od vodećih članova tima Rosetta, u javnom obraćanju koje je pratio cijeli svijet pojavio se u šarenoj košulji na kojoj su dežurni dušebrižnici odmah uočili oskudno odjevene žene. I navodno se strašno uvrijedili. Radi se zapravo o par američkih feministica i feminista koji su nevjerojatnu hajku digli preko društvenih mreža. Taylor je optužen za seksizam i tražena je njegova isprika. Situacija je tim apsurdnija što je Taylor od ranije poznat po svojim živopisnim tetovažama i vrlo nekonvencionalnom odijevanju. Dakle, nije to izveo namjerno, kao provokaciju. Sporna je košulja dizajnerski rad i poklon jedne žene, njegove prijateljice. Na neki je način čak i prigodna jer su ljepotice u korzetima prikazane u stilu SF-stripa Barbarella čije samosvjesne i inteligentne junakinje putuju od planeta do planeta. I pokazuju se superiorne muškarcima. Toliko o feminističkim razlozima za uvredu. Uglavnom, Taylor se gotovo u suzama ispričao pred kamerama nakon čega su pokretači hajke slavodobitno izjavili da su zadovoljni. Veliko i nezasluženo poniženje za Taylora i, po pitanju individualnih sloboda izražavanja, veliki korak natrag za cijeli svijet.