Cinizam ili parodija? Kako učinkovito kritizirati društvo?

— Objavljeno 25/02/2010 / Jutarnji list.

blog STORM

Skeptike često poistovjećuju s cinicima. Ali skeptici se brane: "Ne, ne, ne. To nije isto". Pa i nije. Cinik je često skeptičan, ali skeptik nije nužno ciničan. Temeljna premisa cinika je: "Ljudi su loši, a svijet je zlo mjesto". Temeljna premisa skeptika prilično se razlikuje: "Kritički promisli prije nego što privremeno prihvatiš". Ipak, oba pristupa ponekad dovode do istog rezultata. U svakom slučaju, cinik je danas epitet s negativnom konotacijom. Kao, uostalom, i ateist. Izjavite u društvu da ste cinik ili ateist i ljudi se razbježe na sve strane.

Ne mislim se ovdje baviti starogrčkim filozofima Cinicima ni suvremenim sitnim dušama čiji cinizam izvire iz njihovih frustracija. Zanimaju me profinjeni cinici koji su u stanju učinkovito kritizirati društvo, u prvom redu moral i društvene norme. No, pitam se nije li bolje svesti cinizam na parodiju. Kad kritizirate kroz šalu pametni se smiju jer razumiju, a glupi jer ne razumiju. I svi zadovoljni. No, ne postaje se tek tako mudar i duhovit. Ne može svatko biti Oscar Wilde ili Bertrand Russell.

Pročitao sam nedavno jednu parodiju na knjige o samopomoći. Nisam od knjižice puno očekivao, no ugodno me iznenadila. Dakle, Darrel Bristow-Bovey napisao je I moved your cheese (Zebra Press 2001, Ja sam maknuo tvoj sir, Izvori 2005) kao reakciju na poplavu knjiga iz popularne psihologije koje vas savjetuju kako postati bolji, ljepši, uspješniji ili bogatiji. Autor duhovito tvrdi da nema potrebe truditi se oko tako nečeg kad isti rezultat možemo postići naprosto pretvarajući se da to već jesmo. Mantra knjige glasi: "Sve se može hiniti".

Uvodna priča o nojevom jajetu (neću vam ju ispričati, čitajte sami) dobiva puni smisao tek u drugom dijelu knjige kad Bristow-Bovey kaže: "Ima onih koji nisu naučili kako da se pomire s prazninom u sebi. Ima i onih koji se toliko boje jajeta u sebi da neće prezati ni od čega kako bi ga napunili i pri tome se neće previše brinuti – čime. Budite oprezni, drugovi moji. Oni nepažljivi među nama će i prije nego li shvate što se događa imati svoja jaja ispunjena budalaštinama, besmislicama i prijevarama". To je, po meni, prava poruka knjige koja jako stidljivo proviruje iz obilja duhovitosti.

No, i cinici mogu biti vrlo duhoviti. Najbolji primjer je, naravno, Ambrose Bierce i njegov The Devil’s Dictionary [The Cynic’s word book] (Sagamore Press 1957, Đavolji rječnik, Šareni dućan 2008). Danas sam sklon citatima pa ću završiti s nekoliko, meni omiljenih, definicija iz Bierceovog rječnika:

amater – javni napasnik koji je dobar ukus zamijenio vještinom, a ambiciju pobrkao sa sposobnošću.

cinik – podlac koji manjkavim vidom uočava stvari kakve jesu, a ne kakve bi trebale biti...

čitati – uhvatiti smisao nečega napisanog, ako ga ima. Obično ga nema.

homeopat – humorist u liječničkoj struci.

lud – pogođen visokim stupnjem intelektualne neovisnosti; neprilagođen standardima mišljenja, govorenja i djelovanja onih koji su stvorili usklađenu sliku o sebi; u sukobu s većinom; ukratko, neobičan...

povijest – izvještaj, uglavnom lažan, o događajima uglavnom nevažnim, koji su napisali vladari, uglavnom hulje, i vojnici, uglavnom budale.