— Objavljeno 19/01/2011 / Jutarnji list.
blog STORM
Distopija ili antiutopija naziv je za tekst koji opovrgava utopijsko viđenje budućnosti. Dok utopija opisuje savršeno društvo u kojem su ključni problemi čovječanstva riješeni, antiutopija daje uznemirujuću sliku mračne budućnosti i pokazuje gdje bi svijet mogao završiti ako se neki postojeći trendovi nastave. Antiutopija je, u prvom redu, snažna kritika društva. Navodim četiri nezaobilazna antiutopijska klasika, kronološkim redom objavljivanja: Mi, Vrli novi svijet, Tisuću devetsto osamdeset četvrta i Fahrenheit 451.
MI
Ruski pisac Jevgenij Zamjatin (1884 – 1937) najpoznatiji je upravo po romanu M'y kojeg je završio 1921. godine (Mi, Naklada Breza, 2003.). Svoje iskustvo satiričke proze spojio je s poznavanjem moderne tehničke civilizacije predviđajući totalitarno društvo koje je tada bilo na pomolu. Zamjatin je bio dobro upućen u glavne znanstvene ideje matematike (Euklid), fizike (Einstein) i biologije (Darwin). Dogmatizaciju je, primjerice, opisao fizičkim pojmom entropije: "Dogmatizacija je u znanosti, religiji, društvenom životu, u umjetnosti - ENTROPIJA misli; dogmatizirano više ne žeže, ono samo grije, ono je toplo, ono je hladnjikavo. Umjesto propovjedi na gori, ispod sunca što žeže, iznad uzdignutih ruku i jecanja - dremljiva molitva u blagostanju opatije; umjesto Galilejeva 'Epour si mouve' - mirni proračuni u toplom kabinetu opservatorija." Konačno, smisao distopijskih tekstova najbolje je izrazio rečenicom: "Ali netko mora to vidjeti već danas. Heretici su jedini (gorki) lijek od entropije ljudske misli."
VRLI NOVI SVIJET
Aldous Huxley (1894 – 1963) bio je engleski književnik i najistaknutiji predstavnik slavne obitelji Huxley. Svojim djelom Brave new world (Vrli novi svijet, Izvori, 2001.), objavljenim 1932. godine, iskazao je ozbiljnu zabrinutost za sudbinu zapadne civilizacije. Unatoč brojnim sličnostima s romanom Mi, Huxley je poricao Zamjatinov utjecaj. Isticao je, s druge strane, da su ga inspirirali H. G. Wells i D. H. Lawrence. Vrli novi svijet opisuje društvo umjetne sreće u kojem svatko zna svoju ulogu i njome je bespogovorno zadovoljan. Opstanak Svjetske Države temelji se na biološkom predodređivanju ljudi (što danas prepoznajemo kao genetski inženjering). Metodom učenja u snu Država građanima usađuje "vrline" poslušnosti, rastrošnosti i promiskuliteta. Kao i u Zamjatinovom Mi, najviši prioritet ima stabilnost Države, a najstrože se kažnjava i sama pomisao na individualnost pojedinca.
TISUĆU DEVETSTO OSAMDESET ČETVRTA
Engleski esejist, publicist i romanopisac Eric Arthur Blair objavljivao je pod pseudonimom George Orwell (1903 – 1950). Svjetsku slavu stekao je satiričkom pripovjetkom Životinjska farma, objavljenom 1945. godine, i antiutopijskim romanom Nineteen Eighty-Four, objavljenim 1949. godine (Tisuću devetsto osamdeset četvrta, August Cesarec, 1984.). Orwellov roman podsjeća i na Huxleyev Vrli novi svijet i na Zamjatinov Mi, no puno je poznatiji i utjecajniji. Zapravo je postao ikonom 20. stoljeća, a sintagme poput "Velikog Brata" i nemuštog "novogovora" ušle su u svakodnevni jezik. Zanimljivo je da je hrvatski prijevod Antuna Šoljana u nas objavljen upravo Orwellove 1984. godine.
FAHRENHEIT 451
Roman Fahrenheit 451 američkog autora Raya Bradburyja (1920.-2012.) objavljen je 1953. godine (Fahrenheit 451, Izvori, 2004.). To, danas već klasično, antiutopijsko djelo prikazuje mračnu viziju budućeg društva u kojem je kritičko mišljenje zakonom zabranjeno. S obzirom da se kritičko mišljenje najbolje razvija upravo čitanjem zabranjene su, naravno, i knjige. Posebni odredi spaljivača pale svaku knjigu do koje mogu doći. Naslov romana odnosi se na temperaturu pri kojoj papir počinje gorjeti (233 Celzijeva stupnja). Spaljivanje knjiga poznato je od davnina kao metoda zatiranja nepodobnih ideja: gorjela je Aleksandrijska knjižnica, gorjele su knjige (pa i neki autori) s Popisa zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum), gorjele su knjige u Njemačkoj 1934. godine. No u naše vrijeme, čini se, polako nestaje potreba za paljenjem knjiga. Kao što je Bradbury proročanski opisao, došlo je doba divovskih ekrana koji prikazuju sapunice i ravnodušnih ljudi koji hodaju uokolo sa slušalicama na ušima. Robovanje zapadne civilizacije industriji zabave samo po sebi dokida potrebu za knjigom.