— 23/04/2015 // Antikvarijat Jesenski i Turk, Zagreb
sudionici: Ivica Smolić, Boris Kožnjak, Dario Hrupec
voditelj: Ognjen Strpić
Već su stari Grci svijet pokušavali opisati matematički. Nastojali su, recimo, naći geometrijski opis gibanja nebeskih tijela. Međutim, nisu od matematike očekivali da opiše ono što se stvarno događa na nebu. Smatrali su da matematika ni ne može opisati činjenice, nego samo pojave. Zato je taj pristup bio nazvan spašavanjem pojava. Tek se od Galilea matematički modeli počinju sve više povezivati sa stvarnošću. Kopernikov heliocentrični sustav vjerojatno je najpoznatiji primjer modela iz prijelaznog doba. Njega se silom nastojalo svrstati u spašavanje pojava i prikazati samo kao zgodan matematički alat, a nikako kao pravi opis stvarnosti. No, ta sumnja u pravi opis stvarnosti nije nestala. Ponovo se vraćala sa svakom radikalno novom teorijom. Primjerice, Max Planck je uvođenje kvanta, pri svojem opisu zračenja crnog tijela 1900. godine, prikazao kao matematički trik, ne kao činjenicu. Kozmologija je do polovice 20. stoljeća bila tretirana kao spašavanje pojava, a kozmička inflacija do početka 21. stoljeća. Strune se i danas samo matematika iz koje bi tek mogao proizaći temeljni opis stvarnosti. A možda i ne bi. Moguće je da strune zauvijek ostanu samo matematika i ne razotkriju nikakvu skrivenu stvarnost koja eventualno postoji. Što je uopće stvarnost i kako prepoznajemo modele u fizici koji opisuju stvarnost? O tim ćemo pitanjima razgovarati potaknuti knjigom Briana Greenea “Skrivena stvarnost: paralelni svemiri i temeljni kozmološki zakoni” (Naklada Jesenski i Turk, 2013).