Tribina o znanstvenoj neutemeljenosti alternativne medicine

— Published on 16/12/2011 / Priroda 1007, 12/11.


Nakon prve tribine, na temu pseudoznanosti, Centar za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja (CFI Croatia) organizirao je drugi događaj takve vrste, ovaj put na temu alternativne medicine. U petak 4. studenog u 19 sati, u dvorani Tribine grada Zagreba (Kaptol 27), održana je javna tribina "Treba li medicina alternativu?" 

Tribinu je izvrsno pripremila i moderirala Jelena Šuran, dr. vet. med. s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Govorilo se, uglavnom, o ispraznosti alternativne medicine i neopravdanosti njezine primjene. Tri dvadesetominutna uvodna predavanja potaknula su dugi niz pitanja iz publike koja je jedva stala u dvoranu. Živa rasprava trajala je skoro dvostruko dulje od predviđenih sat vremena.  

Prvo predavanje, "Homeopatija iz perspektive kemičara", održao je dr. sc. Tomislav Portada, kemičar s Instituta Ruđer Bošković i član uredništva Prirode. On je najprije dao povijesni kontekst nastanka homeopatije – jadno stanje medicine na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Tada je skoro svaki postupak liječnika, poput puštanja krvi i davanja živinih preparata, donosio pacijentu više štete nego koristi. Homeopatija je u to vrijeme bila blagodat, bez nuspojava. Bilo je to u skladu s Voltaireovim komentarom tadašnje medicine: "Umijeće medicine je zabavljanje pacijenta dok priroda liječi bolest." Dr. Portada je, također, objasnio način dobivanja homeopatskih preparata koji je iz perspektive današnje znanosti potpuno besmislen. Unatoč tome, provedena su mnoga ozbiljna istraživanja djelovanja homeopatskih preparata. Pokazalo se, međutim, da homeopatija nije nimalo učinkovitija od placeba. 

Nakon Portade, prof. dr. sc. Damir Sapunar s Medicinskog Fakulteta u Splitu govorio je o tome "Zašto pametni ljudi vjeruju u gluposti?". Dr. Sapunar je govorio o učinku placeba, od prvobitnog članka u časopisu JAMA (Journal of the American Medical Association) do današnjih spoznaja koje proizlaze iz neurofiziologije mozga. Također je naglasio da studenti medicine detaljno uče o tome kako se dokazuje učinkovitost lijeka ili medicinskog postupka. To je zapravo najvažnije pitanje medicine: "Kako znamo da neki lijek djeluje?" Bez obzira na to ima liječnika i veterinara (čak sveučilišnih profesora) koji ignoriraju osnovna znanstvena načela i svoje djelovanje temelje na vjeri. Tim zanimljivim fenomenom pozabavili su se mnogi autori. Primjerice, i Ben Goldacre (Loša znanost, OceanMore, 2010) i Michael Shermer (Why people believe weird things: pseudoscience, superstition, and other confusions of our time, Henry Holt and Company, 2002) dali su jednom poglavlju svojih knjiga upravo takav naslov: "Zašto pametni ljudi vjeruju u gluposti?". Ni dr. Sapunar ni spomenuti autori nisu ponudili potpuni odgovor na to pitanje. Nije, naime, jasno koji je to odlučujući faktor zbog kojeg se ljudi zaraze iracionalnošću. No, definitivno je da su pametni ljudi puno vještiji u obrani svojih stavova, bili oni racionalni ili iracionalni. 

Konačno, treće predavanje održala je prof. dr. sc. Ana Marušić, također s Medicinskog Fakulteta u Splitu. Ona je pokazala što je to "Medicina utemeljena na dokazima". Govorila je, na početku, o problemima koji postoje pri donošenju odluka u medicini i to uglavnom zbog jaza između istraživanja i kliničke prakse. No, naglasila je da postoji alat: medicina utemeljena na dokazima (EBM, evidence based medicine). Dr. Marušić je slušateljstvo, također, upoznala s važnom međunarodnom kolaboracijom Cochrane. To je "neprofitna međunarodna organizacija koja pomaže u donošenju informiranih odluka za sve oblike zdravstvene skrbi pripremanjem, održavanjem i promicanjem dostupnosti sustavnih preglednih članaka o učincima zdravstvenih intervencija."