— Published on 01/11/2007 / Matematičko-fizički list 2/230 (2007. – 2008.).
Koja je razlika između astronomije i astrofizike? Razlike zapravo nema. Točnije, danas je razlika toliko mala da je posve nevažna bilo kome izvan struke.
Riječi su važne. One su posebno važne u znanosti kad njima opisujemo temeljne pojmove. A astronomija odnosno astrofizika prvenstveno je znanost.
ŠTO JE ZNANOST?
Znanost je sustav znanja temeljen na znanstvenoj metodi. Znanstvena metoda je postupak prikupljanja znanja koji obično počinje postavljanjem pitanja, a nastavlja se oblikovanjem hipoteze ili pretpostavke koja mora biti provjerljiva. Idući je korak eksperiment ili opažanje kojim se pretpostavka potvrđuje ili opovrgava. Na kraju, znanstvena metoda uključuje izvještavanje i izvlačenje zaključaka.
Najvažniji korak znanstvene metode je provjera jesu li ideje u skladu s opažanjima u prirodi. Nove se ideje u znanosti ne prihvaćaju zato što su lijepe, utješne ili zato što u njih vjerujemo. Prihvaćaju se samo ako ih potvrdimo opažanjem.
Nadalje, u znanosti se sve tvrdnje mogu uvijek iznova preispitivati. Znanost potiče kritičko mišljenje − sposobnost odlučivanja, analiziranja i vrednovanja. Misliti kritički, znači ne prihvaćati ništa bez prethodne analize i vrednovanja. Ovaj neobičan, ali vrlo učinkovit stav da "u sve treba sumnjati" potječe od iznimno utjecajnog francuskog filozofa i matematičara Renéa Descartesa koji je bio ključna osoba znanstvene revolucije − niza događaja koji utemeljili modernu znanost. Znanstvena revolucija počela je 1543. godine, objavljivanjem Kopernikove ideje heliocentričnog sustava, te je trajala cijelo 17. stoljeće, u doba baroka.
Povijesno gledano, glavno otkriće 17. stoljeća bila je moderna znanost. Tada je počela druga velika eksplozija znanja u povijesti čovječanstva, koja traje sve do danas. Prva velika eksplozija znanja zbila se u doba starih Grka, u 6. i 5. stoljeću prije nove ere, kad je Tales došao na veličanstvenu ideju da je “svijet ljudskom umu spoznatljiv”. Iz te ideje rodila se znanost pa Talesa nazivamo ocem znanosti. U 17. stoljeću ljudi su spoznali kako otkrivati istine o prirodi, odnosno pronašli su znanstvenu metodu.
ŠTO JE ASTRONOMIJA?
Tehnički govoreći, astronomija je znanost mjerenja položaja i svojstava nebeskih objekata. Podrijetlo riječi je grčko: ástron znači zvijezda, a nómos zakon. Doslovno, astronomija traži zakone, red ili pravila ponašanja zvijezda. Ne opaža radi opažanja nego radi razumijevanja. Ona je znanost o zvijezdama ili zvjezdoznanstvo.
Drevnu astronomiju ne treba miješati s astrologijom. Premda oba područja imaju isto ishodište, ciljevi im se razlikuju od početka. Riječ astrologija također ima grčko podrijetlo: lógos znači govor. Astrologija je nadriučenje o “govoru zvijezda” odnosno o “proricanju sudbine” čovjeka prema položaju zvijezda. Iako astrologija ima dugu tradiciju, dulju nego moderna znanost, ona je tipičan primjer sustava znanja koji NIJE ZNANOST. Astrologija se ne temelji na znanstvenim metodama nego, poput religije, na vjerovanju. Astrologija je mistična pseudoznanost koju bismo mogli zvati zvjezdogatnja.
U današnjem smislu astronomija je znanstveno istraživanje nebeskih objekata. To je znanost koja istražuje kozmos. Kozmos je sve što je bilo i što će biti. Na grčkom kósmos znači red u svemiru, a suprotnost mu je kaos. Naći red u svemiru zapravo znači spoznati svijet. Zato astronomija nije samo najstarija znanost. Ona je u svakom smislu prva znanost.
ŠTO JE ASTROFIZIKA?
Doslovno, astrofizika je primijena fizike u razumijevanju astronomije i usko je povezana s onim što astronomija može opažati. Temeljna je pretpostavka astrofizike da standardni zakoni fizike, koje smo spoznali na Zemlji, vrijede za cijeli kozmos − dakle uvijek i svugdje.
Astrofizika je nastala iz astronomije onda kad su za tumačenje astronomskih opažanja prvi put primijenjeni zakoni fizike, a ne samo geometrija ili logika. Vjerojatno je prvi primjer prave astrofizike bio izračunavanje mase Sunca iz astronomskog opažanja udaljenosti Zemlja−Sunce (prvi put procijenjene iz mjerenja Marsove paralakse 1672. godine) i primjene općeg zakona gravitacije (objavljenog 1687. godine u Newtonovoj knjizi Philolosophiae Naturalis Principia Mathematica).
ZAKLJUČAK
Tradicionalno, znanstvenika koji većinu vremena provodi opažajući nebeske pojave nazivamo astronomom, a znanstvenika koji većinom tumači ta opažanja koristeći fiziku nazivamo astrofizičarom. Astrofizika se temelji na astronomskim opažanjima. Astrofizičari grade instrumente i sudjeluju u opažanjima. S druge strane, astronomija se temelji na fizici. Svi astronomi danas koriste fiziku kako bi razumjeli ono što opažaju. Općenito, svi današnji znanstvenici koji istražuju nebeske pojave mješavina su astronoma i astrofizičara. Stoga izbor naziva astronom ili astrofizičar ostaje samo stvar ukusa.
REFERENCE
[1] Wikipedia, Astronomy
[2] W.H. Press, Introduction to Astrophysics
[3] B. Méndez, Introduction to General Astronomy
[4] Charles Van Doren, Povijest znanja, Mozaik knjiga, 2005.