— Published on 01/09/2010 / Čovjek i svemir 1 (2010. – 2011.).
Astrologija NIJE znanost. Nije to bila niti će ikada biti. Astrologija je praznovjerica, stari sustav vjerovanja koji se gotovo uopće nije mijenjao kroz vrlo dugu povijest. Naročito se nikad nisu dovodile u pitanje temeljne pretpostavke astrologije. Pretpostavke za koje je danas, više nego ikad, očito da su krive i potpuno neutemeljene. Nadalje, astronomija nije tek odmetnuta grana astrologije kako to nesuvislo prikazuju neki astrolozi. Astronomija JEST znanost. Temelji se na znanstvenoj metodi, najboljoj metodi za spoznavanje istine koju je čovječanstvo ikada imalo. Zahvaljujući tome, astronomija se jako promijenila. Zadnjih 400 godina, otkad je započelo doba moderne znanosti, astronomija je donijela nevjerojatnu količinu novih spoznaja o svemiru. I to spoznaja koje su činjenice, a ne izmišljotine. Astrologija je pak do danas ostala na nivou vračanja i gatanja iz graha. Ipak, veliko mnoštvo ljudi i danas smatra astrologiju vrijednom pažnje. Većina časopisa i novina redovito objavljuje horoskope i oglase astrologa. Čak i oni ljudi koji astrologiju preziru rijetko su voljni, ili uopće u stanju, argumentirano obrazložiti stav zašto astrologija na valja.
Kao i mnogi astronomi, bio sam u par navrata zamijenjen s astrologom: “Vi, dakle, gledate u zvijede i pišete horoskope?” Ne. “Ali, nisu li astronomija i astrologija jedno te isto?” Ne, nisu. Zapravo, astronomija i astrologija ne mogu biti dalje jedna od druge. To su tipični primjeri dvaju suprotnih polova ljudskih nastojanja. Astronomija je znanost, a znanost neprestano korigira svoje tvrdnje na temelju opažanja.
Znanost postavlja hipoteze, testira ih i, na kraju, odbacuje ili (privremeno) prihvaća. Taj postupak nazivamo znanstvenom metodom, a to je trenutno najbolja metoda za spoznavanje istine i apsolutno najbolja koju je čovječanstvo ikada imalo. S druge strane, astrologija je preživjeli ostatak magije. To je vjera u neke davno postavljene tvrdnje. Kao i svaka vjera, astrologija poriče opažanja kako bi održala svoja vjerovanja.
Najgori dio cijele priče jest da astrologija sve bezobzirnije prisvaja atribute znanosti. Astrolozi koji govore o astrološkoj “znanosti” ne znaju, ni približno, što znanost jest. Znaju jedino da dobro zvuči, da ljudi to vole čuti. Astrologija, međutim, oduvijek djeluje suprotno temeljnim principima znanosti. Takvu patološku imitaciju znanosti nazivamo pseudoznanošću. Astrologija je tipična pseudoznanost.
Zajedničko podrijetlo astronomije i astrologije
Začeci astronomije i astrologije sežu daleko u prošlost, četiri ili čak pet tisuća godina (milenija). Ako pod znanošću mislimo samo na modernu znanost, ona je stara tek nekih četristo godina. U tom smislu, astrologija je barem deset puta starija. Astrolozi to često ističu kao potvrdu istinitosti. Nešto što se očuvalo tako dugo mora biti ispravno, zar ne? Naravno da ne. Ubojstva i silovanja također traju već milenijima što nikako nije dokaz da su ispravni.
Neki astrolozi argument starosti zlorabe do te mjere da astronomiju prikazuju kao odmetnutu granu astrologije. Zapravo, astronomija i astrologija su jednako stare. Tu mislim na astronomiju kao opažanje i bilježenje nebeskih pojava u svrhu razumijevanja (bez današnje znanstvene metode koja se pojavila tek relativno nedavno).
Tvrdnja da se astronomija razvila iz astrologije slična je površnoj (i pogrešnoj) tvrdnji da je čovjek “nastao od majmuna”. Čovjek i današnji majmuni, naprosto, imaju zajedničke daleke pretke. Imaju zajedničko podrijetlo. Isto tako, astronomija i astrologija imaju zajedničko podrijetlo u pradavnoj ljudskoj zadivljenosti nebeskim pojavama. A te su nebeske pojave nekako povezane s ljudima.
Rađanje i razvoj astronomije i astrologije
Jedna od najočitijih karakteristika nebeskih pojava vidljivih golim okom je periodičnost. Noć i dan, godišnja doba i Mjesečeve mijene tipični su primjeri periodičnih nebeskih pojava. Te su pojave bile očito povezane sa životom ljudi. Odlazak u lov i na spavanje te sjetva i žetva, primjerice, bili su diktirani gibanjem nebeskih objekata.
Također, periodičnost (ponavljanje u pravilnim vremenskim razmacima) donosi predvidljivost (znanje o tome što će se dogoditi u nekom kasnijem trenutku). A mogućnost predviđanja je, bez sumnje, ljudima iznimno korisna.
Nakon Sunca i Mjeseca, pažljivijim promatranjem noćnog neba uočena je pravilnost u gibanju “zvijezda lutalica” odnosno vidljivih planeta. Iako znatno složenije od gibanja Sunca i Mjeseca, i to je gibanje bilo predvidljivo. Javilo se zanimljivo pitanje. Utječe li i gibanje planeta na život ljudi? I još zanimljivije. Može li se (složeno) gibanje planeta povezati sa (složenim) sudbinama ljudi? Pretpostavimo da može i – astrologija je rođena.
Od samih početaka do danas astrologija se razvijala karakteristično za sustav vjerovanja. Temeljna postavka (da gibanje nebeskih tijela određuje karakter i sudbinu svakog pojedinca) nikad nije dovođena u pitanje. Razvoj se svodio na usavršavanje metoda “predviđanja” i povremeno dodavanje novih dogmi. Uglavnom, ništa se nije značajno mijenjalo i tako je ostalo do danas.
S druge strane, rana astronomija je bila vrlo pragmatična. Pažljiva promatranja imala su praktične primjene. Recimo, precizno određivanje godišnjih doba bilo je važno za sjetvu. Tako je razvoj astronomije bio povezan s razvojem matematike od samih početaka, već u Babilonu. Kasnije su stari Grci posegnuli za racionalnim, fizičkim objašnjenjima nebeskih pojava. Tako su se polako, ali sigurno gradili temelji budućeg znanstvenog pristupa. Astronomija se razvijala sporo sve do početka 17. stoljeća kad je počeo eksplozivni razvoj, isprepleten s općim razvojem moderne znanosti i tehnologije. Astronomija je zadnjih 400 godina, a posebno zadnjih 40 godina, donijela nevjerojatnu količinu novih spoznaja o svemiru, odbacujući pritom brojne mitove i pogreške.
Navodna povezanost astronomije i astrologije
Astronomija i astrologija razdvojile su se praktički na samim počecima, u svakom slučaju puno davnije nego što to tvrde astrolozi. Međutim, neke vrste povezanosti je oduvijek bilo. Na kraju krajeva, astrolozi govore o Suncu, Mjesecu, planetima i zviježđima zodijaka. Te iste pojmove rabe i astronomi (premda su oni danas tek sićušni djelić sveukupnog zanimanja astronomije).
Nakon nekoliko istih naziva nebeskih objekata svaka daljnja povezanost brzo iščezava. Astronoma Sunce zanima primjerice zbog mehanizama nastanka svjetlosti i topline - prvenstveno zbog intelektualne znatiželje, a zatim zbog mogućeg rješavanja energetskih potreba čovječanstva. Astrologa Sunce zanima primjerice zato da bi Pero Perić saznao kako će mu sredina tjedna biti posebno zanimljiva i uzbudljiva te da ga očekuje romantični vikend. Sam astrolog nije pritom vođen intelektualnom znatiželjom nego naplatom svojih usluga. Toliko o povezanosti.
Stav astronoma prema astrologiji
Praktički svaki astronom će danas prema astrologiji izraziti ravnodušno gnušanje, a bilo kakav razgovor o astrologiji smatrati potpunim gubitkom vremena. Prije razvoja moderne znanosti situacija nije bila tako jasna. Neki od ljudi koji su dali važne doprinose ranom razvoju znanosti bili su upleteni u astrologiju, primjerice izradu horoskopa po narudžbi. To astrolozi danas posebno ističu i ponosno svrstavaju u svoje redove primjerice Kopernika, Keplera, Galilea i Newtona.
To izgleda apsurdno samo ako se izvuče iz povijesnog konteksta. Osim toga, izraditi horoskop ne znači nužno i vjerovati u njega. Johannes Kepler je, od navedene četvorice znanstvenih velikana, izradio najviše horoskopa. No taj isti Kepler se, u svojem djelu Tertius Interveniens, o astrologiji izrazio kao o “glupavoj pokćerci astronomije... jezovitoj praznovjerici... majmunskoj igri vračanja”. Taj dio priče o Kepleru astrolozi redovito gurnu pod tepih.
Zaključak
Astrologija je pseudoznanost. To znači da prisvaja znanstvene atribute dok istovremeno odbacuje temeljni princip znanosti – znanstvenu metodu. Dugovječnost astrologije nije nikakva garancija njezine ispravnosti. Astrologija je, naprosto, praznovjerje koje se očuvalo do danas. Astrolozi od nje lagodno žive, a pobornici (prirodno skloni vjeri u nadnaravno) idu linijom manjeg otpora i vlastitu odgovornost prebacuju na “sudbinu koju su odredile zvijezde”. Osim toga, neobrazovanim ili površno obrazovanim ljudima lakše je prihvatiti lagane astrološke koncepte nego teške znanstvene.
Mnogi ljudi ističu da je astrologija samo zabava. Čak i oni koji redovito čitaju horoskope često izjavljuju da ih ne uzimaju previše ozbiljno. Moja je tvrdnja da astrologija, kao i svaka druga pseudoznanost, može biti itekako opasna. Što mislite o pilotu koji pokušava prizemljiti putnički zrakoplov u olujnoj noći i svoju ključnu odluku prepušta “zvijezdama”? Što mislite o kirurgu u nedoumici koji ostavlja pacijenta usred operacije radi konzultacije sa svojim astrologom? Ne vjerujem da biste rado bili na mjestu takvog putnika ili pacijenta čak i da vjerujete u astrologiju. Ako su ovi hipotetski primjeri pretjerani, što onda mislite o državniku koji gotovo svaku važnu odluku prepušta astrologu? Tipičan takav primjer bio je bivši američki predsjednik Ronald Regan.
Na kraju, činjenica je da i danas nažalost postoji visoka razina interesa za astrologiju. Mnoge ljude zanima mišljenje znanstvenika, no znanstvenici uglavnom odbijaju i samu pomisao da na takve gluposti troše svoje dragocjeno vrijeme. Astrološke knjige objavljuju se i prodaju na sve strane. One druge, koje upozoravaju da je astrologija besmislica, vrlo su rijetke i slabo poznate. Častan izuzetak je nedavno prevedeno djelo Astrologija: istina ili obmana? Znanstvena ocjena. Knjigu su napisala dvojica astronoma, Roger B. Culver i Philip A. Ianna, a prijevod je objavljen u izdanju Poduzetništvo Jakić (2008). Nadam se da vam neću pokvariti radost čitanja ako otkrijem odgovor na pitanje iz naslova. Obmana, naravno.