— Published on 28/09/2014 / Bug.hr.
Indijska svemirska letjelica MOM ušla je u Marsovu orbitu, u srijedu 24. rujna, samo dva dana nakon američke letjelice MAVEN. No, Indijci su su svoju svemirsku misiju ostvarili s gotovo deset puta manjim budžetom od Amerikanaca. Osim toga, Indija je postala prva zemlja na svijetu koja je taj cilj uspješno ostvarila iz prvog pokušaja.
MOM (Mars Orbiter Mission) ili Mangalyaan, što na sanskrtu znači Marsovo vozilo, trenutno je peta aktivna svemirska letjelica u orbiti Marsa. Osim MOM-a i MAVEN-a, oko Marsa kruže još tri aktivne letjelice: NASA-in Mars Odyssey od 2001. godine, ESA-in Mars Express od 2003. te NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter od 2006. godine. Uz tih pet orbitera, na Marsovoj površini su i dva NASA-ina rovera: Opportunity od 2004. i Curiosity od kolovoza 2012. Prava invazija Zemljana, bolje reći njihovih robota, na Mars.
Čovjek se s pravom može pitati zašto je Indiji bilo važno postaviti svoju letjelicu u Marsovu orbitu. Premda MOM sigurno ima znanstveni potencijal - kroz planirano istraživanje površine i atmosfere crvenog planeta – ta je misija prvenstveno bila stvar prestiža. Usputni cilj bila je i demonstracija indijskog sustava za lansiranje raketa. Naime, ista vrsta rakete kojom je lansiran MOM, koristi se za komercijalna lansiranja. Indija je već bila lansirala mnoge satelite za druge zemlje, primjerice jedan izraelski špijunski satelit, a to očito namjerava raditi i dalje.
Naprosto, Indija je svijetu željela dati do znanja što može, između ostalog i zato da ojača svoju poziciju na međunarodnom tržištu. Posebno joj je bilo važno biti prvom među azijskim zemljama, a to je u slučaju misije na Mars i postigla. Japanska letjelica Nozomi, primjerice, nije uspjela uću u orbitu Marsa zbog jednog kvara elektronike. A kineski je pak orbiter Yinghuo-1, zajedno s ruskom letjelicom Fobos-Grunt, 2011. godine završio još neslavnije. Bio je uništen pri neuspješnom pokušaju lansiranja s najveće svemirske luke – kozmodroma Bajkonur.
Zanimljiv je podatak da je Indija svoj projekt Marsovog orbitera ostvarila u rekordno kratkom roku. Indijska vlada projekt je odobrila u kolovozu 2012. godine, a lansiranje je provedono u studenome 2013. Indijci posebno ističu da su na cijelu misiju utrošili svega 74 milijuna dolara, a to je gotovo deset puta manje od 671 milijun, koliko je koštao američki MAVEN. Moj indijski kolega dr. sc. Nijil Mankuzhiyil dao je, za Bug Online, zgodnu usporedbu budžeta letjelice MOM i ukupnog puta koji je ona prošla do Marsa u nešto više od 10 mjeseci: “Prevalila je oko 680 milijuna kilometara po cijeni od 74 milijuna dolara, što iznosi oko 10 centi po kilometru, a to je red veličine jeftinije od uobičajene taksi-tarife”.
Općenito se smatra, a to i ESA često ističe, da nacionalni svemirski programi jako potiču zanimanje mladih za znanost. Naš najbolji poznavatelj svemirske tehnike, Ante Radonić, dao je komentar u sličnom tonu: "Rekao bih kako će političari prije odobriti projekte koji će razveseliti i obodriti mase te istovremeno omogućiti bodove za prestiž među susjedima i za dobre pozicije u svijetu pa će tako impuls i za opći razvoj znanosti i tehnike u dotičnoj zemlji ići preko svemirske tehnologije."
Konačno, možemo se pitati koliko je Hrvatska daleko od nacionalnog svemirskog programa. Možda i ne tako daleko kao što se na prvi pogled čini. Postoji naime inicijativa učlanjenja Hrvatske u Europsku svemirsku agenciju (ESA-u) koja se temelji na planovima o izgradnji svemirske luke na teritoriju Hrvatske. Bila bi to luka za posebne letjelice za svemirska putovanja u podorbitalnom prostoru odakle bi se lansirali mali komercijalni i znanstveni sateliti. U okviru svemirske luke planira se izgradnja pripadajućeg edukacijskog centra kao i centra za svemirska znanstvena istraživanja. "Ti će planovi službeno biti obznanjeni u Ženevi u studenom ove godine", izjavio je jedan od začetnika te ideje prof. dr. sc. Slobodan Bosanac.
Autor zahvaljuje Anti Radoniću na korisnim savjetima.