— Published on 04/03/2026 / VEGA HORIZONTI – broj 15 / ožujak – travanj 2026..
Potraga za izvanzemaljskim životom počela je 1960. godine projektom Ozma, koji je vodio Frank Drake, pa je prerasla u SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence), koji je trajao 1970-ih i 1980-ih te izgubio potporu NASA-e 1993. Osnovna je ideja bila tražiti radiosignale koje je eventualno poslala neka izvanzemaljska civilizacija. Nije nađeno ništa.
Međutim, od 1990-ih, s prvim otkrićima egzoplaneta, počinje razvoj posve nove strategije u traženju izvanzemaljskog života, potrage za biopotpisima i tehnopotpisima u atmosferama egzoplaneta. Zadnjih deset godina traje doba ciljane astrobiologije koje je kulminiralo zadnjih nekoliko godina opažanjima svemirskog teleskopa James Webb.
Američki astrofizičar Adam Frank objavio je, krajem 2023. godine, svoju novu knjigu The Little Book of Aliens, u kojoj je, između ostalog, opisao i vlastita istraživanja u području astrobiologije te je dao sveobuhvatan pregled nastanka i razvoja ideje izvanzemaljskog života, doslovno od Aristotela do današnjih dana. Priča, naravno, ne bi bila potpuna bez NLO-a, Roswella, drevnih astronauta i drugih popularnih mitova koji su imali pozitivan utjecaj na pop-kulturu, ali negativan utjecaj na financiranje znanstvenog istraživanja izvanzemaljskog života.
Nepunu godinu nakon objave izvornika, izdavačka kuća V.B.Z. objavila je hrvatsko izdanje Frankove knjige u mojem prijevodu. Bez obzira na naslov, Mala knjiga o izvanzemaljcima nije lektira za NLO-fanatike. Upravo suprotno, ona inzistira na znanstvenom pristupu u potrazi za izvanzemaljskim životom, jasno razdvaja činjenice od izmišljotina, hipoteze od spekulacija. Opisuje nagli razvoj astrobiologije posljednjih 35 godina, od početaka otkrića egzoplaneta, i potpuno nove strategije traženja života u svemiru. Pokazuje da pitanje „Jesmo li sami?” ne zanima samo širu javnost, ono itekako zanima i znanstvenike.
Kroz cijelu knjigu Adam Frank ponavlja da potraga za životom u svemiru zahtijeva stroge standarde potvrda. To je ključno. Osim toga, sustavno uvodi temeljne koncepcije iz kojih je proizašla današnja astrobiologija: Drakeovu jednadžbu (za procjenu broja naprednih civilizacija u našoj galaksiji), Fermijev paradoks (prividnu proturječnost između općeg očekivanja da izvanzemaljske civilizacije postoje i činjenice da potvrdu njihovog postojanja zasad nemamo), nastanjive zone (područja oko zvijezda u kojima bi mogla postojati tekuća voda), Dysonovu sferu (megastruktura oko zvijezde za maksimalno iskorištavanje energije te zvijezde), Kardaševljevu skalu (klasifikaciju civilizacija prema njihovoj sposobnosti korištenja energije).
I sad smo spremni za današnju, ciljanu astrobiologiju. Kemijski sastav atmosfera egzoplaneta može otkriti prisutnost života. Konkretno, neke molekule poput kisika i metana mogu biti dobri indikatori bioloških procesa koji održavaju kemijsku neravnotežu. To su biopotpisi. I to nije sve. Napredne izvanzemaljske civilizacije mogle bi ostavljati tragove svog postojanja, poput zagađenja atmosfere ili umjetnog osvjetljenja, što se može prepoznati s velikih udaljenosti. To su tehnopotpisi.
Konačno, otkriće čak i najjednostavnijih oblika života u svemiru moglo bi značajno promijeniti razumijevanje našeg mjesta u svemiru. S izvanzemaljcima, ako ih ima, dijelimo kemijsku evoluciju svemira no pitanje je dijelimo li i biokemiju ugljika (možda ne), stanični oblik života (možda ne) i biološku evoluciju (vjerojatno da). Frank sugerira i jedan utješni element: pronalazak naprednije civilizacije mogao bi pokazati da je moguće prebroditi prijetnje nuklearnog rata i klimatske promjene.